Videoigre - recenzija: A Hat in Time

NAPOMENA PRIJE RECENZIJE: igra je pređena u local co-opu pa svi problemi i bugovi koje ću spominjati su možda direktno vezani na to, a strpljenja za provjeravanje istoga u single playeru nemam. Time ne opravdavam igru, već samo napominjem da bi drugi mogli imati manje problema s igrom od mene. U nestašici 3D platformera u današnje vrijeme, primarno na PC-u, u zadnje dvije godine imali smo „val“ 3D platformera koji su pokušali se proslaviti upravo na toj nestašici. Igrajući Yooka-Laylee i sad Hat in time te čitajući mnoge recenzije i komentare na te igre, moram se zapitati jel sama činjenica što nekog žanra nema daje nekoj igri pravo biti loša, a da to prođe ne zamijećeno kod igrača. Ispada da samim time što je igra izazvala neku nostalgiju zaslužuje da se neke stvari zanemare i da se odmah govori o odličnoj igri. S obzirom da sam bio razočaran s Yooka-Laylee doista sam se veselio ovoj igri pogotovo zato što ima podosta bolje ocjene. No, dok je Yooka-Laylee s tehničke strane bio pristojna igra (nije bilo bugova, kamera je bila ok itd.), imao je problema s nezanimljivim gameplayom. U jednu ruku Hat in time doista je bolja igra od Yooka-Laylee jer je gameplay zanimljiviji i zabavniji, svijet je zanimljiviji i detaljniji itd., ali s druge strane to uopće nije bitno kad se pola igre zezaš s katastrofalnom kamerom i tonu bugova. Dakle sama kamera ubija užitak u igranju jer čak i kad neki platformerski dio pruža neko zadovoljstvo i savršeno ga prođeš, već na sljedećem te kamera zezne i sve ono dobro možeš baciti u vodu. Da, kamera vjerojatno je najveći problem, ali osobno nisam u nijednoj igri dosad vidio više bugova: od toga da nestane glavni lik pa moraš bossa ispočetka, od gumbova koji nestaju pa se moraš ubiti kako bi se stvorio nazad (ovaj je specifično intersesantan jer ni ne izgelda kao bug, odnosno nije da fali neka tekstura, nego izgleda kao da je netko doslovno izdizajnirao da u nekom trenutku taj gumb nestane), do toga da izgubiš moći iz nepoznatih razloga (a bez moći ne možeš proći veliki dio levela) pa se ubiješ da dobiješ moći nazad, pređeš ostatak levela i pred samog bossa ti se igra sruši. Neke stvari mogu biti slučajne, ali toliko velikih bugova je samo dokaz nedovoljno ispolirane igre i to godinu i pol nakon izlaska. Spomenuo sam lošu kameru, ali nisam da i kad kamera funkcionira je prilično teško i izazovno pogoditi platformu na koju treba skočiti. Ljudi moji pa pričamo o igri koja je izašla 16 godina nakon jednog Jak and Daxtera koji je imao perfektno fluidan gameplay i niti u jednom trenutku nisam ne svojom greškom poginuo na nekom levelu. Razumijem da je igra „indie“ i da mogu očekivati lošiju grafiku, loš voice acting pa čak i neke tehničke probleme, ali napraviti 3D platformer s 20 godina zastarjelom kamerom i čudnim kontrolama je katastrofa. Ali ok, očito da to prolazi. Jednako kao i remasteri 15 godina starih igara koji su danas in. Koliko god ih mrzio, izgleda da je nažalost bolje odigrati remaster 20 godina starog Crasha, nego neki novi platformer koji nije uspio riješiti probleme iz prošlog stoljeća.