Videoigre - recenzija: SUPERHOT

Ok, tko je ovdje lud? Dakle Superhot su mnogi recenzenti, časopisi, internet stranice i igrači nazvali "najinovativnijim FPS-om u zadnjih par godina". Inovativno je, FPS po meni nije iako je first person. Ja bih igru više stavio u puzzle žanr ili eventualno FPWS (first person wannabe shooter). Uglavnom da li igra opravdava sav taj hype i još veću cijenu. Ukratko NE. Superhot je možda najveća igraća prijevara u zadnjih par godina, ali istovremeno i odličan marketinški potez njegovih developera. Mislim ipak su uspjeli prodati igru bez praktičkih ikakvih tekstura (bijeli i narančasti 3d modeli) i u trajanju od 2 sata hrpi ljudi za 25 € i to sve pod marketinškim trikom matrix u prvom licu dok zapravo jedino što su napravili je da se vrijeme kreće tek kada vi pritisnete neku tipku. Dakle vi niste nikakav Neo koji može izbjeći metke, vi ste jednostavno lik koji može malo stati procijeniti situaciju i odlučiti u koga zapucati, koji cover odabrati itd. – tu je taj puzzle element jer su neprijatelji tako postavljeni da stvarno morate paziti koji će biti vaš sljedeći potez. U većini levela ćete par puta poginuti te nakon toga isprobati neku novu taktiku ne bi li prošli level. Leveli su inače neke manje arene sastavljene od par soba, sveskupa veličine nekog većeg stana gdje kad pobijete sve neprijatelje idete u sljedeći „stan“. Ono što je iritantno je što se nakon prvog vala neprijatelja, drugi val stvori odjednom na nekim random mjestima pa će vam se često dogoditi da je odjednom netko iza vas iako ga prije 2 sekunde nije bilo, pogodili ste instant death. Zato morate ponoviti level jer ćete sljedeći put znati gdje će biti taj neprijatelj s obzirom da se sve isto događa. Da se malo dotaknemo glavne mehanike, a to je da vrijeme ide kad se vi krećete. Ideja je dobra, ali rekao bih da je izvedba loša. Stvar je u tome da kad se krećete vrijeme ide normalno brzinom što znači da nećete moći izbjeći metak koji ide točno u vas jer je jednostavno prebrz. To sporo vrijeme koristiti ćete većinom za bolje postavljanje u levelu ili odabir hoćete li nekog upucati ili ga pogoditi bacanjem pištolja. Da, često ćete radije baciti pištolj na nekog nego ga upucati jer je brže, a na taj način ćete mu izbiti oružje iz ruke nakon čega ga vi možete pokupiti što je bitno s obzirom da svako oružje ima samo par metaka. Uglavnom sav gameplay djeluje nekako ovako: upucaj neprijatelja, pogodi ovog lijevo pištoljem, uzmi pištolj, ubij ga, okreni se, upucaj neprijatelja preko puta, iza vas se spawna neprijatelj, pogodi ga pištoljem, uzmi njegovu sačmaricu, uništi ga… i tako 2-3 ponavljanja i sljedeći level. Slijedi istu šprancu određeni broj levela i igra je gotova. Ok, imamo igru koja djeluje cool, ali nije. Ima fora mehaniku pa bi bar priča mogla biti fora. E pa krene tako, ali pretvori se u nešto užasno. Vi ste zapravo lik koji se u „DOS-u“ dopisuje sa svojim prijateljem te mu on šalje SUPERHOT.exe. Vi ga pokrećete i krećete igrati igru. Bez previše spoilanja sve se svodi na to da vaš lik (vi) ne može prestati igrati igru jer je ona „najbolja igra na svijetu“ te dobiva zadatak svim svojim prijateljima preporučiti tu genijalnu igru (kao što je vaš prijatelj preporučio vama) – malo je dublje od toga, ali shvaćate poantu. Ako uzmemo u obzir da nakon svakog levela igra 10 000 puta mora ponoviti riječi „SUPER…HOT, SUPER…HOT“, dolazimo do zaključka da je ova igra zapravo jedna velika reklama sama sebi, upakirana u nekakav tech demo za neki prototip igre. Moja je preporuka pogledati na youtube kako igra izgleda jer to je sve što ćete od nje dobiti, a ako baš imate viška novaca možete podržati developere u ovoj pregenijalnoj marketinškoj kampanji.